Komentari On/Off

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

KURIRSKA SLUZBA:
za.marsala.tita@gmail.com

SKOJEVCI:
Drugarica Happychild
Drug Nikola
Anka Partizanka
Buddha u supermarketu
Drugarica Pelagija
Drugarica Domacica iz pakla
Drug Jura Svjetionicar
Drugarica Astrid
Drug Stalin
Drugarica Flapper girl
Drugarica Analna carica
Drugar Balkanac

LINKOVI:
Jugoslavenski linkovi
Slobodna Jugoslavija
Generalni konzulat SFRJ
Republika Titoslavija
Titoville
Bratstvo
Goli Otok


POLITICKA EMIGRACIJA
NYC Slavs
East Ethnia

12.03.2006., nedjelja

IZGUBLJENI POST:

Drugovi,
Tko radi - grijesi! Radni narod blog.hr servisa je, povecavajuci borbenu gotovost svojih servera, zagubio ovaj post koji slavi bratsku ljubav izmedju navijaca Dinama i Zvezde. Vracam ga na blog jer su pocele kruziti glasine da sam ga uklonio iz straha; straha zbog ucestalih prijetnji po moj zivot! Drugovi, da je mene tako lako prestrasit' ja bih jos uvijek bio bravar, a ne - TITO!!!

24.02.2006., petak
DINAMO I ZVEZDA: MI SMO BRACA, TITO NAM JE CACA!!!

Ja sam cijeloga zivota bio nepokolebljiv prijatelj i pokrovitelj sporta. Od davnih dana kada sam u rodnom Kumrovcu jedne zime nogu umotanih u krpe pobjegao kroz prozor na sankanje, jer su cipele bile prorupljene i skrivene, pa sve do danas kada se, primjerice, u moje ime igra Kup Marsala, ili kada mi Hajduk dodjeljuje zahvalnice i zlatne znacke.
Prirodne sklonosti djetinjstva za igre i vjestine, prirodne osobine mladosti za ispoljavanje energije, borbenosti, takmicenja, uputili su me na bavljenje sportom i fizickom kulturom te je sport postao sastavnim dijelom moga bica. Istovremeno, siroko obrazovanje revolucionara omogucilo mi je da uvijek cjelovito sagledam i dimenzioniram tu oblast kao vaznu komponentu u razvoju drustva, te kao element neutralizacije negativnih efekata nacionalizma, industrijalizacije i urbanizacije nase Jugoslavije

Utoliko mi je draze vidjeti kako dva, naizgled dijametralna nogometna kluba – zagrebacki Dinamo i beogradska Zvezda - imaju karakter koji oplemenjuje!
Oni imaju vaznu ulogu u podizanju bioloske kondicije nasih ljudi, jacajuci njihovu radnu sposobnost i osjecaj pripadnosti jugoslavenskom narodu, te su imperativ razvoja bratstva i jedinstva u nasoj multinacionalnoj drzavi, sto dokazuju i prilozene fotografije. Oni zblizavaju ovo novo pokoljenje naseg naroda; tu novu generaciju Jugoslavena koja ne zeli loptu zamijeniti bombom, a sportsku taktiku strategijom ratovanja! To je generacija koja zeli mir, kulturu i slobodu. Generacija koja zeli vedar i veseo zivot, a ne ponovni mrak i propast:


Marsalat zahvaljuje drugu Ivazicu na fotografijama neiskvarene bratske ljubavi!

- 01:27 - Komentari (241) - Isprintaj - #

17.02.2006., petak

SKUP PODRSKE DRUGU TITU U SPLITU!


Drugovi i drugarice samoupravljaci, komunisticka omladino:

Narodna mudrost, ta nepogresiva uciteljica zivota, kaze da u odsutnosti macke misevi kolo vode. Oprostite na nezgrapnom jezicnom stilu, ali trenutak nam ne dopusta srpskohrvatske, a bogami nit’ hrvatskosrpske jezicne finese! Svaki put kada odstupim sa dnevnopoliticke scene kako bi dao prostora razvoju civilnog drustva, domaci izdajnici, shvacajuci to kao dokaz moje ideoloske iscrpljenosti i politicke slabosti, se okuraze i iznova pljunu u lice svemu onom za sto je nas narod ginuo i sto je stvarao sve ove godine.

Nas radni covjek je ogorcen omalovazavanjem NOB-a i komunisticke ideje, te osudjivanjem partijske politike kojom se ne osudjujem samo ja kao vrhovni komadant, vec i cijeli jugoslavenski narod! Javne prijetnje po moj zivot koje su osvanule na ovom blogu, te objavljivanje gnjusnih karikatura u dnevnom tisku (koje ovdje iz razumljivih razloga ne objavljujemo) vrijedja narodne osjecaje!
Drugovi, komunizam ne poznaje satiru! To nas samoupravljac zna, te je diljem socijalisticke federacije nasih naroda i narodnosti, doslo do spontanih okupljanja zabrinutih gradjana; svojevrsnih demonstracija narodne moci i ljubavi prema vasem najvecem sinu.

U Splitu, tom dragulju u kruni komunisticke Jugoslavije, se na inicijativu udruga proizaslih iz narodnooslobodilacke borbe okupilo 200 000 Jugoslavena u znak potpore meni. Ja sam osobno prisustvovao ovom skupu te sam proglasen pocasnim gradjaninom Splita i “doktoron” splitskog veleucilista, sto je splitski gradonacelnik drug Bulicic popratio sljedecim rijecima:

– Ovo je davno trebao uciniti drzavni vrh, ali za to nije imao sluha. Nase se udruge ne mogu pomiriti s marginalizacijom i presucivanjem povijesti, u cemu prednjace domace izdajice i placenici koji bi za saku eura prodali svoju obitelj i svoju zemlju. Njima je metod sila; njima je sredstvo manipulacija NOB-om i blacenje Titovog lika i djela, a cilj im je osvajanje pozicija politicke moci u svrhu vlastitog bogacenja i potkradanja naroda! Ja njima porucujem da smo mi puskama Jugoslaviju stvarali! Puskama cemo braniti nase dostojanstvo i dostojanstvo naseg oca domovine.

Ovaj kratak govor pun emocialnog naboja prozeo je prisutne prkosom, ponosom i domoljubjem te je polucio urnebesni aplauz i skandiranje: “DRUZE TITO TI SI NASA LJUBAV, MI SMO TVOJA SRECA!!”. Situacija je umalo pocela izmicati kontroli kada sam, imajuci nepogresiv osjecaj za trenutak, izasao na glavnu binu u svojoj bijeloj marsalskoj uniformi i smirio mnostvo pjesmom:

Marjane, Marjane,
Ca barjak ne vijes,
Milu trobojnicu!
Na kojoj se cita,
Ime druga Tita!

A na drugoj strani:
Naprid, partizani!
A na vrh barjaka:
Zvizda petokraka!

Ko se pod njim bije,
Kukavica nije;
A ko se ne bije,
Bolje da ga nije!

Istaknimo da je nogometni klub Hajduk, zajedno sa svojom navijackom skupinom Torcidom - tim vjecnim barometrom politickog raspolozenja svakog jugoslavena, opetovano izrazio podrsku Partiji i ideolosku privrzenost samoupravnom socijalizmu. Uprava kluba mi je dodijelila zahvalnicu i za ovu priliku posebno izradjenu zlatnu znacku u znak zahvale za sve sto sam tijekom godina ucinio za Split i splitski sport. Ovu velicanstvenu gestu sam popratio sljedecim rijecima:

- Ja vam zahvaljujem na ovoj velikoj pocasti! Ovom prilikom bih se prisjetio osmih mediteranskih igara odrzanih u ovom gradu 1979., za koje smo izgradili Poljud koji je postao metaforicko srce Splita kako je nogomet u ovom gradu postao bitna svakodnevna potreba njegovih gradjana, a Hajduk njihova sveta krava. Ja sam oduvijek isticao veliki znacaj fizicke kulture za zdravlje i podizanje radne sposobnosti nasih ljudi, za pravilan fizicki razvitak i svestrano obrazovanje i odgoj omladine, kao i za odmor i razonodu nasih gradjana. Zato se ja jos jednom zahvaljujem Hajduku, toj perjanici jugoslavenskog sporta, za jacanje i razvijanje bratstva i jedinstva medju nasim narodima.

Nakon viseminutnih izljeva emocija u obliku opetovanog skandiranja, skup je nastavljen nastupima dalmatinskih kulturno umjetnickih i folklornih drustava, dok se okupljeno mnostvo pocelom polako i mirno razilaziti uvjereno da je obranilo cast Partije i vrhovnog komandanta. Marsalat, na celu samnom, zahvaljuje narodu Splita na ukazanoj dobrodoslici i teperamentnom izrazu podrske nasoj stvari. Splite: sve se mijenja – ti si isti!




- 02:11 - Komentari (85) - Isprintaj - #

01.01.2006., nedjelja

Sretna Nova godina!

Dorogie druz'ya!
S Novym Godom i Rozhdestvom!
Zhelaem zdorov'ya, uspehov v rabote/uchebe/nauke/tvorchestve i schast'ya v lichnoy zhizni!

A i nasoj armiji, majku joj, zelim da nastave da sa zavidnim uspjehom prate modernizaciju i izuzetno brz napredak u razvoju novih tehnologija koje se primenjuju u vazduhoplovnoj, raketnoj i radarskoj tehnici a radi odrzavanja i povecanja ukupne borbene gotovosti.


- 00:02 - Komentari (123) - Isprintaj - #

03.12.2005., subota

29. NOVEMBAR

Drugarice i drugari, dragi gurmani;

Dopustite mi rijec-dvije o “29. Novembru”:

Iako je razvojni put proizvodnje i prerade mesa u Subotici dug preko 100 godina, period nakon 1945-te karakterizira intenzivan razvoj u sklopu mesne industrije “29. Novembar”. U pogonima ovog prehrambenog diva proizvedena je prva konzerva za izvoz iz SFRJ, te se primjenom intelektualnih inovacija nebrusenih dijamanata radnickog samoupravljanja pocinje sa proizvodnjom trajnih i polutrajnih pasteta, barenih kobasica i dimljenih spic rebarca. Sa druge strane razvoj vacuum tehnologije pri pakiranju i razvoj omotaca od sintetickih materijala omogucio je proizvodnju nadaleko poznatih gotovih jela kao sto su cufte u paradajz sosu, te govedjeg gulasa od 200 i 400 grama (da ne nabrajam dalje).

Kvalitetom asortimana ova tvornica je zadovoljavala najprobirljivija trzista, te je bila poznata kako u zemljama bivseg SSSR-a i sferi sovjetkog utecaja u Europi, tako i u prijateljskim africkim i zemljama Bliskog i Dalekog Istoka..

Tijekom ranih devedesetih optimizirani su kapaciteti klanja od oko 1000 svinja, 100 junadi, 100 goveda i proizvodnja od oko 120 tona preradjevina dnevno, ali nakon sto kumrovecki djaci slavodobitno objavljuju da su pokopali Jugoslaviju tvornica prozivljava svoje najteze dane, potpuno staje sa proizvodnjom i stecaj je neminovan. Put oporavka proizvodnjom manjeg obujma i asortimanom zastarjelog dizajna i tehnoloskih rijesenja traje sve do danasnjih dana, kada “29. Novembar” zaposljava 250 radnika, sa mjesecnim obujmom proizvodnje od oko 150 tona (tridesetak puta manja proizvodnja od optimalne).

Svjetliju buducnost zaposlenici vide u europskoj utopiji i najavljivanoj reinkarnaciji pravne drzave, a tenderska prodaja tvornice obecava da ce uskoro “29. Novembar” zasjati starim sjajem na trzistu mesne industrije.

Kakva ironija...

Nego da se osvrnem i na Dan republike sa cetiri dana zakasnjenja: 29.11.1943. u Jajcu smo osnovali ono sto je otislo u k... Rusili smo monarhiju i osnovali carstvo u kojem caruje drugarstvo.

Republika - to je kada rodna kiša zlatno pada,
Padaj kišo, rodi žito, republika to je Tito!

- 09:06 - Komentari (38) - Isprintaj - #

08.11.2005., utorak

INTERVJU PARISKOM LE MONDEU

Drugovi,

Prije samo dva mjeseca nisam mogao a da ne primjetim zluradu europsku fascinaciju nekontroliranim nasiljem i anarhijom u New Orleansu nakon sto je grad bio razrusen i izoliran od ostatka svijeta poslije razorne tropske oluje. Utoliko je zalosnije uporno europsko, pogotovo francusko, mudrovanje o krsenju ljudskih prava uzduz i popreko kugle zemaljske, iako je palez po centru Pariza uzrokovan upravo rasizmom, ugnjetavanjem manjina i klasnim razlika u ovoj europskoj koljevci bratstva, jednakosti, slobode i kolonijalizma.

Povodom jos uvijek aktualnog nasilja u Francuskoj, kontaktiran sam od strane glavnog i odgovornog urednika pariskog Le Mondea, Andre Fontaineua, da kao jedan od vodecih humanista danasnjice prokomentiram aktualne dogadjaje:

LE MONDE: Druze Tito, posljednji mjeseci su obiljezeni nasiljem u brojnim drzavama; Iraku, Sudanu, SAD-u, Bliskom istoku, a sada i u srcu Europe. Vjeujete li da su ovi dogadjaji takve prirode da bi mogli imati dubljeg odraza na medjunarodne odnose?
DRUG TITO: Dogadjaji koji su se odigrali posljednjih mjeseci zaista su dalekosezni. Kako su ti dogadjaji brojni i u svojoj srzi razliciti, zelim se fokusirati na trenutni problem etnickih nereda u francuskoj. Mene vise nista ne moze iznenaditi, pa me tako i ne cudi sto je je jedna od prijestolnica sezdesetosmaske revolucije danas popriste nekog novog bunta, gdje su stari sezdesetosmasi sa druge strane barikade. Ovaj fenomen koji se sada manifestira kod vas je vrlo opasan po buducnost Europe. Naime, vrijeme ratova u Europi je nadamo se gotovo, ali klasne borbe jos uvijek nisu iza nas.

LM: Ali poznato je da Francuska ima najrazvijeniji sistem socijalne zastite u Europi. Kako mozemo pricati o revoluciji ako su oni koji su navodno obespravljeni siti, obuceni i imaju krov nad glavom?
DT: Klasne borbe ove vrste nisu uzrokovane totalnom bijedom, ali jesu osjecajem otudjenosti odredjene grupe ljudi, njihovom diskriminacijom od strane ostatka drustva, ili jednostavnije – rasizmom! Vi dobro znate da u vasoj zemlji postoje druge i trece generacije francuskih drzavljanja koje francusko drustvo u cjelini jos uvijek ne prihvaca kao svoje zbog njihove boje koze ili religije, stvarajuci svojevrsni “underclass”. Upravo su klasne razlike te vrste opasne po buducnost Europe. Sa druge strane te imigrantske grupe, pretezno Arapskih i Africkih korjena, nikada nisu u potpunosti prihvatile drzavu u koje su imigrirale kao svoju novu domovinu; bilo zbog vlastitih uvjerenja, ili vjerovatnije zbog odnosa okoline prema njima.

LM: Kako rijesiti taj problem?
DT: Ne znam druze. Iz nase zemlje se gotovo uvijek emigriralo, a u nju rijetko imigriralo. Ali imali smo slican problem gdje narodi i narodnosti Jugoslavije nikada u potpunosti nisu uspjeli prihvatiti SFRJ kao svoju domovinu. O tome su ispisane stotine stranica i mislim da bi bilo kontraproduktivno ovdje razglabati o tome. Rezultat nam je svima dobro poznat i sudeci po njemu ne pise vam se dobro.

LM: Znaci li to da ste pesimist?
DT: Zasto bih bio pesimist kada je bilo i gorih siuacija. Danas nema tog problema u svijetu koji se ne moze rijesiti miroljubivim putem. Ali postoji problem nedostatka dobre politicke volje. U takvom svijetu dolazi do ovakvih apsurda gdje svi gube. Apsurda u kojem obespravljeni, u stvarnom ili dozivljenom nedostatku alternative, rezu granu na kojoj sjede. Ili, da spomenem konkretni francuski slucaj - pale vlastite kuce i automobile iz bijesa prema policiji i politicarima, podgrijavajuci njihovu losu volju. No nemojte ovo uzeti kao krajnju katastrofu; ovo je prilika da se probudite i bolje tretirate svoje gradjane.

LM: Druze predsjednice, dozvolite da Vam zahvalim i zazelim dobro zdravlje i srecu u daljnjem politickom djelovanju.
DT: Hvala vama. Na kraju upucujem francuskom narodu najljepse pozdrave i ujedno izrazavam zelju da jos jednom i sto prije posjetim Vasu zemlju.

- 19:09 - Komentari (64) - Isprintaj - #

02.11.2005., srijeda

"TITO POSLIJE TITA" ?

Drugovi i drugarice, komunisticka omladino,

Moje povremeno odsudstvo sa unutarnpoliticke scene i iz javnog zivota se, mjesto odmorom, cesto tumaci iznenadnom bolescu, ili jos gore – smrcu. Drugovi, iskustvo me je naucilo da onaj tko nema vremena za odmor, imati ce ga za lijecenje. No nije mi ovdje namjera pisati referate o vaznosti odmora po fizicku i mentalnu higijenu. I iako bih radije pisao korisne i nadahnjujuce price o zivotu i borbi nasih omladinaca, politicki trenutak mi niti to ne dopusta. Unutarstranacke borbe me, naime, prisiljavaju da pisem o necem drugom.

U svom lenjinskom nadahnucu Vladimir Bebic je, istrcavajuci pred rudo ohrabren mojim kracim odsudstvom, najavio da ce poslije Tita on biti Tito i da ce stititi prava obespravljenih radnika. Velikodusno je frakciju nase partije koja je nosila njegovo ime prekrstio u Radnicku stranku Hrvatske proglasivsi se mojim jedinim legitimnim nasljednikom. U isto vrijeme u Slavoniji je anonimni Vukovarac Dragan Batak najavio uskrsnuce (?!) Komunisticke partije Hrvatske, te za datum tog “uskrsa” odredio znakoviti 29. studenoga, obiljezavajuci 85. obljetnicu Vukovarskog partijskog kongresa. Ja sam se oduvijek znao, i znati cu se nositi sa unutasnjim naprijateljima, ali uvijek sam iznova razocaran kada pojedinci koji sebe nazivaju dosljednim titoistima pokusavaju nesocijalistickim metodama i klevetnickim kampanjama peuzeti vlast unutar partije. Ta politika koju sprovode nizerangirani cinovnici unutar nase organizacije nisu rezultat nekih zabluda ili slucajna pojava, vec su opasno revizionisticko skretanje od moje nauke, ma koliko se oni trudili ta skretanja dovesti u sklad sa njom.

Desnicarski i revizionisticki elementi, ne gubeci vrijeme, zlurado komentiraju da dolazi do sukoba generacija. Ja to jasno i glasno negiram! Kod nas nema sukoba generacija! Takvih sukoba bi bilo kada bi nasa stvar i borba stagnirala i kada omladina nebi imala svoju perspektivu. Ali, kada omladina vidi stalan progres, kada vidi kako se neprekidno i dinamicno razvija citav zivot, kada vidi za sebe perspektivu, onda ne moze biti nikakvog sukoba. Ovdje je na djelu nesto dugo. Naime, svima bi vec trebalo biti jasno da u komunisticki pokret, uz dobre ljude ulaze i ljudi slabog karaktera: karijeristi i bolesno ambiciozni. U takvom okruzenju je borba za vlast neizbjezna, ali i (dok je mene) uzaludna.

- 22:16 - Komentari (23) - Isprintaj - #

30.09.2005., petak

O EUROPSKOJ UNIJI

Drugarice i drugovi, dame i gospodo,

Nedavno smo se svjedoceci razornim tsunamijima u Aziji, susama u Africi, te tropskim olujama u Sjevernoj Americi uvjerili da i drugi narodi imaju svoje katastrofe. Naravno, njihove katastrofe su prirodne, dok nase katastrofe imaju drugaciji predznak - nacionalni. Kako se blizi datum moguceg otvaranja pristupa Europskoj Uniji za SR Hrvatsku, svaceg sam se naslusao i nacitao. Odbijajuci uvjete pristupanja Uniji, popovi, alkari i ostali “drzavnotvorni elementi” mrskim imperijalnim silama porucuju da ce “nas narod radije pasti travu negoli se prodati za koricu kruha”. E sada - o toj ispasi, koricama kruha, i kako se uopce dovesti u takvu situaciju:

Mislim da nije potrebno (a to mi i format ne dozvoljava) da se podrobnije osvrnem na rezultate restauracije kapitalizma na prostoru SFRJ. Jugoslavija je razbijena, a vladajuce structure pet proizaslih pasaluka propagiraju modu po kojoj svako treba imati svog okupatora.

Nakon sustavnog unistavanja industrijske i poljoprivredne proizvodnje, vase strukture vlasti rasprodaju sve sto se moze rasprodati i enormno se zaduzuju u inozemstvu, sto rezultira visokom stopom nezaposlenosti, nelikvidnoscu, alkoholizmom i nasiljem u obiteljima, losom zdravstvenom zastitom, skolstvom… Ova politika prihvacanja statusa neokolonije ne vodi se zbog vas, vec zbog samoodrzanja vladajucih na pozicijama moci. Ocjena njihove sposobnosti je vrlo relativna jer su kadri od nicega napraviti dobar rezultat. Uvjerite se u fantasticne rezultate koje postizu – zavirite im u dzepove!

Pretvaranje u neokoloniju zapadnog kapitala u kojoj je nacionalna nezavisnost upitna (a politicka izgubljena) sluzbeno se naziva "integracijom u politicke, ekonomske i kulturne strukture Europe". I sto se vise u tom smjeru integrirate to sve losije zivite, sve ste siromasniji i bespomocniji. Imajte na umu da zapadni kapital ovdje nece doci da bi donio, vec da bi odnio.
Taj isti kapital ima pokretacku snagu EU-a, te nastoji konsolidirati svoje snage i objedini svoje napore preko cijelog europskog kontinenta. Stoga je stvaranje kontinentalnog trzista neophodno za velike multinacionalne kompanije, i Unija se siri na istok: preko Balkana do Turske. Time europski kapital u svjetskim razmjerima postaje konkurentniji u odnosu na americki, japanski i kineski u borbi za uspostavljanje kontrole nad prirodnim resursima i trzistima, ali i borbi za uspostavljanje kontrole nad ljudskim kapitalom. U tom svjetlu treba promatrati i svadje oko ulaska Hrvatske i Turske u Europsku Uniju, koje se ne odvijaju zbog zastite interesa naseg i turskog naroda, vec zbog zastite interesa mocnih clanica EU.

Da ne zaboravim napomenuti najvazniju stvar: o svim vitalnim problemima drzava koje ce u konacnici sacinjavati EU, a posebno o nasem “buretu baruta”, odlucivati ce tri sile - Engleska, Njemacka i Francuska! One su jos 1815. godine na Beckom kongresu pokusale oformiti paralelnu nadeuropsku vladu i preko nje vladati sudbinom europskih naroda. Danas to cine preko EU.
Uprkos ogromnim pritiscima Svicarska i Norveska su odbile uci u ovu novu “nadnacionalnu” tvorevinu znajuci da europski neoliberalni globalizam kao zakon namece slobodu cirkulacije kapitala, slobodu kretanja radne snage i jednosmjernu slobodu cirkulacije robe i usluga samo kada je to u interesu mocnih zamalja u Uniji. Time su male i slabije zemlje onemogucene da se od toga brane svojim zakonima, jer zakon je ono sto se naredi u Briselu.

Drugarice i drugovi, kod nas je za vrijeme mog socijalizma, koji je imao stotine mana i tisuce vrlina, ogromna vecina naroda zivjela bolje i slobodnije nego sto zivi poslije izvrsene kontrarevolucije. I ja ovom prilikom naglasavam i ponavljam: dok god u svijetu postoje siti i gladni, slobodni i obespravljeni, siromasni i bogati – postojati ce i teznje za socijalnom pravdom. A socijalne pravde nema bez socijalizma!

Ustajte, prezreni na svijetu,
vi suznji koje mori glad!
To razum grmi u svom gnjevu,
kraj u ognju bukti sad!
Proslost svu zbrisimo za svagda,
ustaj, roblje, dizi se!
Sav svijet iz temelja se mijenja,
mi nismo nista, bicemo sve!
To ce biti posljednji i odlucni teski boj,
za slobodu u zemlji svojoj!

TITO

- 21:54 - Komentari (54) - Isprintaj - #

13.09.2005., utorak

DRUGO KOMESAROVO JAVLJENJE IZ BRATSKE AMERIKE

Druze Tito,

Moralno nista ne unistava revolucionara - ni vjesala, ni zatvori i tamnice, ni Sibir i Goli Otok - kao emigracija. Dnevno jedem samo pola kile crnog kruha i pijem po litar mlijeka, te radim razne fizicke poslove, samo da bih prezivio. U isto vrijeme sam se poceo upoznavati i druziti sa nasom ekonomskom emigracijom koje u bilo kojoj zemlji na kugli zemaljskoj, pa tako ni u Americi, ne manjka. Oformljujem grupe i ubjedjujem ih u potrebu revolucionarne borbe propagirajuci marskizam-lenjinizam. I sve to poslije dvanaest sati fizickog rada na gradilistu. Eto, druze, to ti je sudbina emigracije. Ali kako je rekao Goethe: «Zivot i slobodu zasluzuje samo onaj koji se svaki dan za nju bori.». A ja sam spreman za nasu ideju dati i svoj zivot, jer jebes ovakav zivot.

Druze, ja znam da u ovo vrijeme poplave nacionalizma i kompromitacije ideje socijalizma necemo imati mnogo pristalica, te cemo u danim okolnostima djelovati sami. Ali isto tako znamo da masa uci politiku preko vlastitih ledja i guzice, pa vrijeme radi za nas. Kako se vremenom u ovoj zemlji budu pojavljivale istinske revolucionarne snage mi cemo biti sa njima na jedinstvenom frontu i ujedinjavati se. Isto tako cemo se sa najvecom odlucnoscu voditi borbu protiv onih partija koje se predstavljaju kao ljevica i unose zabunu kod americkog naroda. Voditi cemo odlucnu borbu protiv onih koji masuci toboznjom crvenom zastavom jurisaju na pravu crvenu zastavu, jer su to nasi najveci neprijatelji.
Borba se nastavlja dalje, a u borbi se ponekad dobija, a ponekad gubi. Vrijeme je da pocnemo dobijati.

Amerika i Engleska bi'ce zemlja proleterska,
Komesar




PORUKA DRUGA TITE DRUGU KOMESARU:

Druze Komesare,

Drago mi je da si se snasao u bijelom svijetu i da si zaceo sjeme nase Partije u dalekoj Americi.
Svaka ideja vrijedi onoliko koliko vrijede ljudi koji je nose. Da bi nasa Partija bila na visini povijesnog zadatka, treba biti sastavljena od ljudi koji su sposobni da izvrsiti taj zadatak. Zato pazi da primas u nase redove samo politicki najsvjesnije, najborbenije i najdosljednije americke drugove. U isto vrijeme budi svjestan cinjenice da svaki komunist nije idealan covjek - po onoj Staljinovoj da su komunisti ljudi narocitog kova, od narocitog materijala satkani.

Kako vrijeme prolazi, praksa me sve vise uvjerava da su komunisti gresni kao i svi ostali ljudi i da u komunisticki pokret, uz dobre ljude ulaze i ljudi vrlo slabog karaktera: karijeristi, bolesno ambiciozni, kukavice... U takvom okruzenju je borba za vlast, makar i u ilegalnoj partiji, neizbjezna. I tu se dobro cuvaj, jer ja znam iz iskustva da kada se nasi jednom ugrabe vlasti prelaze u potpunosti na drugu stranu barikade i da se, kao svi renegati, najzesce svete po svojim dojucerasnjim drugovima.
I zato ti za svaki slucaj unisti svakog onog za koga se mislis da moze preuzeti tvoj polozaj. Ne brini za posljedice jer je Partija u cjelini zdrava i naci ce snage da to savlada.

Ocinski,
Tito

- 22:15 - Komentari (36) - Isprintaj - #

02.09.2005., petak

KOMESAROVO JAVLJANJE IZ AMERIKE

Drugovi i drugarice,

Nakon duzeg izbivanja iz unutarpolitickog zivota Partije, Komesar nam se vratio na mala vrata – pisamcem iz Amerike. Radost koja me obuzela po primitku ovog pisma je ponistila tugu koju osjecam povodom velike tragedije izazvane tropskom olujom u New Orleansu. Zlobnici bi rekli da sam poprilicno indiferentan kada se sve zbroji i oduzme, ali nije tako. Ja kao prvoborac znam kako je kada se ljudi nahvataju straha za cijeli zivot, jer - kazu strucnjaci, ljudi se najvise boje nepoznatog. A sta zna amerikanac sta je raspad sistema… I ja bi se plasio nepoznatog da nisam imao rijetku privilegiju da mi se sve nocne more ostvare, tako da nije ostalo puno novotarija za iscekivanje.


PISMO DRUGA KOMESARA IZ BRATSKE AMERIKE DRUGU TITI:

Druze Tito,

Evo me u Americi u koju sam, u privatnom aranzmanu, dosao prije kojih mjesec dana. Ljudi kojima si se okruzio u generalstabu vjerovatno kazu da sam otisao kako bi pobjegao od tvoje lupe i postao od komuniste – covjek. To nije istina! Otisao sam kako bi udahnuo novi zivot nasoj posrnuloj ideji u bijelom svijetu.

Sta da ti kazem o Americi; znam da gledas vijesti i da si u toku sa svjetskim dogadjanjima. Tajfuni, poplave, ljudska tragedija… Vijest je kao bomba obisla svijet. I dok se drugovi u generalstabu vjerovatno nasladjuju gledajuci na kraju dnevnika kako babe i ostalu nejac umotavaju u deke i doturaju im hranu, dok ovi samo trepcu uplasenim ocima kao srna pred gorskim lavom, ja znam da ti, kako i dolici velikom humanisti, duboko suosjecas sa americkim proletarijatom.

Nego koji me je vjetar nanio na obale novog kontinenta? Ne znam ako sam ti ovo ikad rekao, plaseci se da ne budem proglasem unutrasnjim neprijateljem, ali ja mislim da je Amerika prava Treca internacionala.
Da pojasnim: Prva internacionala bio je Rim, koji je predstavljao sistem podjarmljivanja i eksploatacije. Druga internacionala je kvazikrscanska Evropa utemeljena na Kristovim rijecima, ali i djelima koja su slijedila zakon Rima.
Amerika ce uspjeti objediniti u sebi uzvisena osjecanja, intelekt i snagu volje Istoka i Zapada ako ne ponovi greske europske povijesti! Nasa ideja ima sansu da se zaustavi u zenitu nad kontinentom koji lezi izmedju Istoka i Zapada, te da pod njom narodi i narodnosti koji cine ovu zemlju ostvare svoje unutarnje jedinstvo. Ova Treca internacionala ce, nosena nasom idejom, izgraditi jos slavniju armiju, unistiti ce unutrasnje i vanjske neprijatelje, te ce se napokon izboriti za slobodu i jednakost diljem kugle zemaljske kojima vec toliko tezi.

Zdravo!
Komesar

- 09:02 - Komentari (41) - Isprintaj - #

15.07.2005., petak

DOBRO MI DOSEL, PRIJATEL

Nakon nedavne Komesarove izdaje, oko mojeg srca caruje tuga, praznina i nevjerica. Drugovi iz generalstaba mi kazu kako nema svrhe tugovati za njim, te mi ukazuju mi na val reinkarnacije bratstva, jedinstva i socijalistickog samoupravljeckog poredka diljem nase zemlje pokusavajuci unijeti tracak nade u moju sumornu svakodnevicu. Govore mi kako ovo lijepo vrijeme te pitoma zagorska priroda pruza radosti za dusu i tijelo koje treba iskoristiti. Ne dozvoljavaju mi da zanemarim kondiciju, pa mi preporucuju sto vise boraviti na svjezem zraku, prikladno odjeven, u setnji.

S obzirom da sam strastan lovac, umjesto setnje dane radje provodim loveci fazane i guske u magli, te uz opustajuce djelovanje usputne case vina, zaboravim barem na trenutak svoju tugu i prikupljam energiju za nove politicke izazove. No pustimo lamentaciju…

U dugoocekivani posjet mi je dosao stari prijatelj i jugoslavenski filmski madjionicar, Antun Vrdoljak. Svojedobno je bio nagradjivan zlatnim i srebrnim Arenama, godisnjim nagradama SUBNOR-a, a ja sam ga osobno odlikovao ordenom predsjednika republike prije nekih 35 godina za film „Kad cujes zvona“. Devedesetih je napustio film radi vrtoglave politicke karijere tijekom koje je, ako dobro razumijem stvari, obnasao razne drzavne duznosti za koje je bio i vise nego kvalificiran; od predsjednika nacionalnog olimpijskog odbora do podpredsjednika drzave. Ugodno smo popricali i prisjetili se starih dana, ali da vam sada sve ne prepricavam rijec po rijec evo vam transkripta naseg razgovora:

Antun Vrdoljak: Druze Tito, cast mi je ponovo bti u vasoj prisutnosti. Necu Vas dugo zadrzavati. Dosao sam samo da Vas pozdravim i zahvalim na svemu sto ste i sto namjeravate uciniti.

Josip Broz Tito: Zdravo Tonci. Mislio sam dolazite sami, a evo teglite sa sobom jednu omanju filmsku ekipu.

AV: Vjerovatno ste vec culi da snimam film o Vama.

JBT: Cuo sam nesto o tome. Nije li to jos jedan u nizu Vasih drzavno financiranih barbarskih amaterizama i grube hipokrizije u odnosu na koje se i Villa Maria cini kao suho zanatsko zlato, ili blaze, remek-djelo?

AV: Druze predsjednice, idem. Ucinili ste mi veliku cast sto ste me…

JBT: Sjednite, Tonci! Molim Vas, sjednite! Nisam Vas htio uvrijediti. Dajte da popijemo vina i pojedemo nareska. Opet se izvinjavam. Znam da sam bio neugodan. Objasnite mi o kakvom se to filmu radi.

AV: Pa… Sam film ce neizmjerno zabavno ploviti bespucima hinjene filozofske dubine, hrabro se suocavati s kompletnim nebulozama i pritom vrlo koncentrirano zlorabiti emotivne komponente jednog, recimo to tako, politickog razdoblja kojim je dominirao Vas lik. Sve ce to biti zapakirano sa briznim naglascima na umjetnost, politicki dijalog i ideje mira, ljubavi i dobrote; naprosto neodoljivo zabavno i po automatizmu teme zabranjeno za kriticko promisljanje. Prikazati cu Vas kao proroka, tako nesto… Napraviti cu to s najdubljim postovanjem.

JBT: Pa vi ste pravi majstor, to se mora priznati… Majstor spremnosti, kompromisa i obmane. Nego sta da Vam ponudim zauzvrat osim da Vas primim natrag u Partiju. Nemojte se smijati. Ozbiljno mislim. Nije lose da netko kao Vi opet bude medju nama.

AV: To bih uistinu volio, druze Tito. Ipak, nebi bilo u redu da me upisete kao mladog komunistu. Ali, ako mi priznate staz od 1945., mozemo razgovarati. Samo da Vam dam na znanje da ja jos nisam rascistio sa religijom.

JBT: A tko je do kraja rascistio, moj Tonci? Neki koji se danas igraju avangarde radnicke klase, sutra ce navaliti da lizu oltare. Tome smo vec bili svjedoci. Uostalom, niste Vi prvi koji ste me izdali i kome sam oprostio. Evo, uzmite druga Komesara za primjer. Njemu sam oprostio i prije nego sto me izdao… Naposlijetku, svi smo mi crveni ispod koze. Nego recite mi, Tonci, sto se sa Vama dogadjalo u mojoj odsutnosti?

AV: Pa evo ovako: otkrio sam boga i crkvu, postao direktor Hrvatske televizije, utemeljio sam Hrvatski olimpijski odbor i bio njegov prvi predsjednik, clan sam Medjunarodnog olimpijskog odbora i prijatelj njegova najutjecajnijega predsjednika Samarancha. Uz to sam na velika vrata uplovio u politicke vode kao potpredsjednik drzave, narodni zastupnik u saboru i intimus velikog drzavika Tudjmana.

JBT: Eh da; sto su vam drzave manje, drzavnici su vam veci. Apropos toga, dobro ste primjetili u Dugoj mracnoj noci da se sistemi mijenjaju, ali zandari ostaju.

AV: Iskreno, nisam bas mislio na konkretne primjere… No pustimo sada to. Bilo kako bilo, bez lazne skromnosti mogu reci da sam puno postigao u zadnjih petnaest godina.

JBT: Petnaest godina! Ehehej! Sta sam ja svojedobno u petnaest godina napravio?! Bio sam sa Staljinom, pa protiv Staljina, poceo sa planskom privredom, pa uveo samoupravljanje. Presao iz istocnog u zapadni blok, pa iz svih blokova u nesvrstanost. Na Brionima, za istim ovakvim stolom, to smo uglavili Naser, Nehru i ja. Da ne spominje…

AV: Druze Tito, oprostite sto prekidam, ali sada stvarno moram krenuti. Znate, dogovorio sam rucak sa prijateljima. Zahvaljujem Vam jos jednom na gostoprimstvu.

JBT: Nista, nista… Samo Vi meni opet dodjite. I nemojte mi pred tim Vasim prijateljima lupati sakom o stol: "Vidio sam Tita marsala. Prezalogajili smo u Kumrovcu dok su udbasi virili kroz prozor i skrgutali zubima.” Znam vec tu pricu…

- 06:33 - Komentari (93) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se